Mađarska je jedna od najfascinantnijih zemalja Srednje Evrope — kolijevka Rubikove kocke, hemijske olovke i vitamina C, otadžbina 13 dobitnika Nobelove nagrade, domaćin trećeg najvećeg parlamenta na svijetu, drugog najstarijeg metroa na svijetu i 118 termalnih izvora. U nastavku su najzanimljivije činjenice o Mađarskoj.
- Mađarski jezik je jedinstven u Evropi. Pripada uralskoj porodici — ne indoevropskoj — najbliži srodnici su mu finski i estonski. 15 samoglasnika, samoglasnička harmonija, aglutinativna struktura. Prema UNESCO-u, jedan od najtežih jezika na svijetu za učenje.
- Rubikova kocka — mađarski izum. Erne Rubik, budimpeštanski vajar i arhitekta, izumio je 1974. Prodato je preko 500 miliona primjeraka — najprodavanija igračka na svijetu. Trenutni zvanični rekord: 3,13 sekundi (Yiheng Wang, 2023).
- 13 nobelovaca mađarskog porijekla. Po broju nobelovaca po glavi stanovnika Mađarska je među svjetskim liderima. Najpoznatiji: Albert Sent-Đerđi (Medicina 1937, vitamin C), Judžin Vigner (Fizika 1963), Denis Gabor (Fizika 1971, holografija), Imre Kertes (Književnost 2002).
- Laslo Biro je izumio hemijsku olovku. 1938. u Budimpešti patentirao je modernu hemijsku. U anglosaksonskim zemljama hemijska se i danas zove „biro" u njegovu čast. Emigrirao je u Argentinu, gdje je usavršio proizvod.
- Budimpeštanski metro je drugi najstariji na svijetu. Linija M1 (Milenijumska podzemna željeznica) otvorena je 1896 — samo je londonski metro stariji. UNESCO od 2002. I dalje saobraća originalnom trasom između Vörösmarty tér i Mexikói út.
- Budimpeštanski Parlament je treća najveća parlamentarna zgrada na svijetu. 268 metara duga, 691 prostorija, 20 km hodnika, 40 kg zlata u dekoracijama. Projektovao je Imre Štajndl, završen 1904. Sveta Kruna Mađarske je izložena ovdje od 2000.
- Budimpešta je „grad kupatila". Na teritoriji grada izbija 118 termalnih izvora sa 70 miliona litara tople vode dnevno. 15 istorijskih kupatila — uključujući secesijski Gelert (1918), neorenesansni Sečenji (1913, najveći termalni kompleks u Evropi) i turski Rudaš i Kiralj (16. vijek).
- Pusta i pastiri Hortobađa. Nacionalni park Hortobađ (UNESCO 1999) najveća je preostala kontinentalna stepa u Evropi. Čikoši — tradicionalni jahači-pastiri — pokazuju trik stajanja na dva konja vodeći još pet. Mađarsko sivo goveče i ovca racka su autohtone mađarske rase.
- Tokajski Asu — „kralj vina, vino kraljeva". Luj XIV od Francuske dao mu je ovaj naslov u 17. vijeku. Vinorodna regija Tokaj-Hegyalja je UNESCO od 2002. Jedna od najstarijih vinorodnih regija na svijetu — zvanično omeđena 1737, 200 godina prije Francuske.
- Paprika — duša mađarske kuhinje. Iako potiče iz Amerike, paprika je postala zaštitni znak mađarske kuhinje. Kaloča i Segedin su svjetski poznati gradovi uzgoja paprike. Gulaš, perkelt, halasle, piletina na papriku — sve se bazira na paprici. Mađarska kuhinja razlikuje 8 stepena paprike (od slatke do ljute).
- Sveti Stefan i Kruna Milenijuma. Prvi mađarski kralj, krunisan na Božić 1000. godine. Sveta Kruna koju je primio — vizantijski rad iz 11. vijeka od zlata i emajla — jedna je od najstarijih preživjelih kraljevskih kruna u Evropi. Izložena u Parlamentu od 2000.
- Bitka kod Mohača 1526 — tragedija mađarske istorije. Vojska Ludovika II poražena je od Sulejmana Veličanstvenog. Kralj se utopio u potoku Čele tokom bijega. Ovo je pokrenulo 150 godina osmanske okupacije i podjelu Mađarske na tri dijela.
- Revolucija 1848-1849. 15. mart — državni praznik. Šandor Petefi, nacionalni pjesnik, recitovao je „Nacionalnu pjesmu" na stepenicama Nacionalnog muzeja u Pešti: „Ustani, Mađaru!" Petefi je umro 1849. u bici kod Segesvara u 26. godini.
- Revolucija 1956. 23. oktobar — jedan od prvih antikomunističkih ustanaka protiv sovjetske vlasti u svijetu. Masa je srušila bronzanu statuu Staljina (na postolju su ostale samo čizme). Premijer Imre Nađ je obješen 1958. 200.000 Mađara je pobjeglo na Zapad.
- Ištvan Sečenji — „najveći Mađar". Grof Ištvan Sečenji (1791-1860) bio je ključna figura mađarske ere reformi. Sagradio je Lančani most (1849), prvi stalni most preko Dunava u Budimpešti. Osnovao je Mađarsku akademiju nauka i uveo parobrode na Dunav i Balaton.
- Ferenc Puškaš — jedan od najvećih fudbalera svih vremena. Legendarni napadač „Zlatnog tima" (mađarska reprezentacija 1950-ih). Postigao je 84 gola u 85 međunarodnih utakmica — nepobjediv odnos do danas. U Real Madridu je četiri puta osvojio Kup šampiona. FIFA je „Puškaševu nagradu" za najljepši gol godine nazvala u njegovu čast.
- Balaton — najveće jezero Srednje Evrope. 594 km², 77 km dugačko, prosječna dubina samo 3,3 metra (zbog čega se ljeti brzo zagrije na 25-28°C). Poznato kao „mađarsko more". Sjeverna obala ima istorijske gradove (Balatonfired, Tihanj, Badačonj) i vinograde; južna obala pjeskovite plaže i porodična odmarališta.
- Franc List — najpoznatiji mađarski kompozitor. Rođen 1811. u Doborjanu (danas Rajding, Austrija). Stvorio je koncept koncertnog pijaniste. Među njegovim prijateljima bili su Vagner (koji se oženio njegovom kćerkom Kozimom) i Šopen. Njegove „Mađarske rapsodije" — 19 djela — oblikovale su nacionalni muzički identitet Mađarske.
- Bela Bartok i Zoltan Kodalj — očevi mađarske narodne muzike. Početkom 20. vijeka fonografom su sakupili deset hiljada mađarskih narodnih pjesama po selima. U svojim kompozicijama spojili su mađarsku narodnu muziku sa modernom klasičnom. Bartokovi baleti, Kodaljova svita Hari Janoš i Psalmus Hungaricus izvode se širom svijeta.
- Palinka — nacionalno piće. Zaštićena geografska oznaka EU — samo Mađarska i četiri austrijske pokrajine mogu proizvoditi piće pod imenom pálinka. Najpopularnije od šljive, kajsije, trešnje, kruške. Sadržaj alkohola 40-70%. Prema etiketi, poslužuje se prije obroka sa zdravicom „egészségedre" (u tvoje zdravlje).
Mađarska — zemlja paradoksa: mala zemlja sa gigantskom kulturom, srednjoevropsko srce sa jezikom donesenim sa Urala, nacija nobelovaca i djece sa Rubikovim kockama, gdje se šoljica espresa u habzburškom kafiću susreće sa podrumom Tokajskog Asua.